dio jedne preče koji ćete uskoro moći pročitati:

Berba kukuruza

U našem selu većina žena i muškaraca nosili su franjevački pojas, kao trećeredice i trećeredci, znak kršćanske nauke, čovječnosti i zdrava obiteljskog života u kući. To znači, dijete, da je otac glava u kući. Majke su djeci davale vjersko poimanje i odgoj koji su im služili kroz cijeli život. Djeci je bilo zabranjeno miješati se u razgovore starijih. Kod dolaska starih u kuću na divan ili bilo što drugo morali su ustati, kršćanski odzdraviti i ustupiti sjedalo na kome su sjedili. Mlađi sinovi su se ustručavali oca, pa im nije palo na pamet da zapale cigaretu ili izvale nekakvu prostotu. Djevojci je bilo sram ženske čednosti, pa i njene ljepote, njena poslušnost je najsvetiji zalog odgoja majke. I muško i žensko pjevali su kod teška rada, time olakšavali tjelesne napore. Tako u kuću kršćanska odgoja, svako u selu želio je unajmiti dan rada, za zajam kad će njemu biti potrebno.

Tako u selu, priskače se u pomoć i kad je berba kukuruza. Pripremljena kola jedna ili dvoja, berači sjedaju na daske naslonjene na stranice kola sa pjesmom odlaze na njive. U srebrenom jutru nogama skidaju rosu s trave, u srednje retke kukuruza ulaze prvi berači, za njima se srpom sijeku bez klasa, klasura i stvaraju put za pripremljena kola. Kada su obično prokrčena četiri reda kukuruza, navode se kola za prihvat ubrana, pune sepeti zlatnog klipa. Berači se rasporede jedni na jednu, a drugi na drugu stranu. Sepeti se počinju puniti, a obično jako čeljade iznosi i stresa u kola i dodaje ispražnjene sepete za daljnju berbu. Kola se paralelno pomiču i sve dotle dok se ne napune. U onoj općoj gužvi koja vlada u kukuruzištu počinju prva dobacivanja beračima koji su zaostali. Prkosna ravnodušnost, opravdavaju bogatijim i gušćim redovima kukuruza, a suprotnoj strani dobacuju da su reci u vodi bili, slabo rodili pa tako se šeću, ni sepeta napunili nisu. Što se sve ne govori i kakve se sve krupne riječi ne čuju u ovakvim prilikama. Niko ne prihvaća ozbiljno riječi kako su rečene, već se stvara grohot smijeha ili prikladne pjesme za tu priliku. Svečan i zvaničan dolazak prvih kola kukuruza, navode se do mjesta u avliju gdje će se kukuruz istresati. Odvajaju se prednje i zadnje šarage25, stranica se spusti, kukuruz sam slijeće s kola kao da zna gdje mu je mjesto. Gomila se vodicom poškropi i prekriži, neka je berićetno i blagoslovljeno. Prazne flaše dopunjavaju se šljivovicom, obično se odnosi hrana na njivu beračima za prvi objed. Na prikladnom mjestu razastre se laneni stolnjak, jedžeci26 se serviraju. Testija27 puna vode, ruke svi operu, pored sofra svi stoje, blagoslovi se hrana  koju će uživati. Domaćin prvi nazdravi i tako u krug, obavi se što se mora obaviti, a berači pohvale domaćicu za ukusnu hranu i ponovo u kukuruzište. Onima koji puše domaćin ponudi svoju kutiju narezana duhana, grubim prstima frču, a kremenasti kamen tešu jedan o drugi dok se cigara ne upali. Uživanje je oko pripreme i paljenja cigare, veliki gušt svakog pušača. Oni strastveni pušači u samoj berbi povremeno čučnu, zamotaju, te je ustima prevrću čas na jednu čas na drugu stranu, dok ih dim ne zagrcne pa izbace iz usta. Pomažu se međusobno, samo da nisu sporiji od drugih

(Pero Miličević - Sjećanje...)

Još jedan poziv srednjoslatinskim gospodarstvenicima i prijateljima Srednje Slatine za pomoć i reklamu u knjizi o Srednjoj Slatini. Već su se neki odazvali. No, ima ih više od pola koji se nisu javili, pa imaju još vremena, potaknite jedni druge. Dostavljen je i broj računa. A reklamu pošaljite u jpg. formatu ili u tif. formatu - tako da je možemo onako kako ste vi željeli objaviti. Reklama ide u sredinu knjige, jer je svatko od ovih ljudi bitan, te je ujedno priznanje da su nešto postigli u društvu. Hvala unaprijed na vašem sudjelovanju.

    Župa Sv. Franje Asiškog - Srednja Slatina

   B i H – 76 237 Donja Slatina

Mobitel: +387-63/342-342

   Telefon: +387-54/650-010 Fax:     +387-54/650-011

Datum:  1. lipnja  2009. godine  

Predmet: Tiskanje knjige o Srednjoj Slatini – Vaš doprinos  

                      Zbornik radova o Srednjoj Slatini – život i običaji  

Poštovani!

Radost mi je pozvati Vas na suradnju i informirati o aktivnosti u vezi tiskanja knjige o Srednjoj Slatini. Radni naslov knjige je: Srednja Slatina – život i običaji. Za ovaj zbornik radova uložen je veliki trud, te se nadam da će se i Vama svidjeti. Teme koje će između ostalog biti obrađene su: Svatovanje, život u Srednjoj Slatini poslije II. Svjetskog rata, duhovna zvanja iz Srednje Slatine, sjećanja na djetinjstvo, život u selu pred početak Domovinskog rata, župnici Srednje Slatine, kronologija Srednje Slatine… i još mnogo toga, uz mnogo fotografija osoba, događanja i još mnogo zanimljivosti.

Cilj nam je da se i Vi uključite u ovaj projekt. Na jednom od sastanaka odbora za izradu Zbornika iznešena je ideja da knjiga bude tiskana uz pomoć slatinaca koji imaju svoje tvrtke ili neki obrt. Na taj način bi objavljivanje knjige svima bilo na zadovoljstvo a teret bi podjelili podjednako. Vas molim da se odazovete sa 1.000,00 Kuna (tisuću kuna) – a za uzvrat će na kraju knjige biti otisnut na pola stranice Vaš logo firme, adresa, telefon – ili ono što Vi poželiti staviti. Na taj ćemo način predstaviti gospodarstvenike iz Srednje Slatine i ujedno sve reklamirati/zahvaliti za potporu ovom našem projektu. Vašu financijsku potporu očekujem do 10. lipnja 2009. godine. Otvoren sam za pitanja, sugestije i razmišljanja. Molim, javite se. 

U ime odbora za izradu Zbornika – Život i običaji u Srednjoj Slatini, najsrdačnije se zahvaljujem i nadam se Vašem odazivu.  

Unaprijed se zahvaljujem i šaljem blagoslov na Vas i sva nastojanja oko dobra.

U ime odbora za izradu knjige:

Vlč. Ilija Orkić, župnik

 Ime korisnika: ŽUPA SVETOG FRANJE ASIŠKOGA

                          SREDNJA SLATINA

Broj štednog računa:

                  SWIFT:  UNCRBA22 

         IBAN: BA393380604817891296  

        UNICREDIT BANK   Poslovnica Orašje

Treća ulica br 47, 76270 Orašje, Bosna i Hercegovina

Evo još jedan izvadak iz teksta koji će biti u knizi:

 Imenom sam te zazvao. Ti si moj! (Iz 43,1)

Svi mi imamo svoje ime, dobivamo ga od roditelja nakon rođenja, a našeg se imena sjećaju i nakon što umremo - ime nas prati cijeli život. Štoviše, mnogi od nas vjeruju u staru latinsku poslovicu Nomen est omen - ime je znak, prema kojoj naše ime određuje i kakvi smo.Pomalo sam sa tugom, kao mala, gledala djecu u školi iz susjednih mjesta koja su imala tu „čast“ slaviti rođendan. Za moj su naravno svi u kući znali, čak što više za dva: jer na jedan datum sam naravno rođena, a drugi je, koji me i dan danas u svim dokumentima prati, upisao naš matičar greškom. I eto, čak ni meni koja imam dva rođendan nisu slavili ništa drugo nego imendan na blagdan Svijećnice! I ne samo meni, i ne samo kod nas u Slatini, nego i u većini mjesta u Bosni, nije baš bio običaj slaviti rođendan nego Imendan! Većina nas je naravno imena dobila na krštenju po djedovima, bakama, stričevima, tetkama, ujacima. Slaveći imendan, slavili smo, ne naglas rečeno ali u pozadini protkano: i dobrotu i ljubav onih po kojima smo ime dobili. Nismo mi baš puno „šarali“,  svako prezime je imalo bar desteak onih koji su zvali: Anto, Mato, Pero, Jozo, Juro, Ivo, Marjan, Luka, Ilija, Niko, Marko, Stjepan... A od ženskih Kata, Mara, Ivka, Ruža, Ana, Luca, Manda, poneka Anđa koja je nam je došla iz Oštre Luke, poneka Julka koja je došla iz Orlovog Polja ili Tramošnice, poneka Marta koja je došla iz Kornice, ...

Pa „detisadbožeznaj“ čija sam Mara?! Ili čiji je onaj Luka? Čiji? Pa zna se: Luka Stjepana Ante Nikinice (s tim da se mora znati da je Nikinica, žena Nikina, pa kako god joj ime bilo). A ona Manda nije samo obična Manda, njoj je prabaka jedna Kata Antinica, a Kata je žena Antina, a Anto je ćaća Lukin, a Luka ćaća Jozin, a Jozo je tek onda ćaća Mandin, i sad kad sve zbrojiš Manda nije Manda dok ne kažeš kratko i jednostavno da je ona Manda Joze Luke Antiničina. Ti naši djedovi i bake, ljudi istrošeni teškim fizičkim poslovima i vremenom u kojima su živjeli, su imali relativno kratak životni vijek, u odnosu na današnje vrijeme i prilike, te se vrlo malo nas u stvari uopće i sijeća svih svojih četvoro baka i djedova. Moram priznati kako smo se u prvim godinama momaštva i djevojaštva znali postidjeti svojih „seljačkih“ imena, tada kada još nismo shvaćali da noseći ime nosimo znamen nekog drugog vremena, i nekih ljudi koji su se grčevito borili za one koji će doći iza njih, koji će im ime nositi, obraz osvijetlati. Borili su se za one koji iza njih dolaze, i koji će biti duše duša njihovih. ...

U ime Odbora za izradu Zbornika: Život i običaji u Srednjoj Slatini, zahvaljujem svima koji su se javili sa željom da se stavi u knjigu i njihova tvrtka-firma u kojoj djeluju ili su njeni vlasnici. Kako bih dodatno zainteresirali čitatelje, donosimo ovdje nekoliko tekstova iz knjige, odnosno jedan dio, uz dozvolu autora tekstova.

Radi se o svatovanju i životu nekad u Srednjoj Slatini:

Mladen Mandić: Svatovanje nekad

Ilija Orkić: Život u Srednjoj Slatini nekad - Sjećanja Ruže Miličević

Župa Sv. Franje Asiškog - Srednja Slatina

B i H – 76 237 Donja Slatina

Mobitel: +387-63/342-342

Telefon: +387-54/650-010 Fax:     +387-54/650-011

e-mail: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript  

B

       Srednja Slatina  14. svibnja  2009. godine

 Predmet:   Tiskanje knjige o Srednjoj Slatini – Vaš doprinos     

                   Zbornik radova o Srednjoj Slatini – život i običaji  

Poštovani!

Radost mi je pozvati Vas na suradnju i informirati o aktivnosti u vezi tiskanja knjige o Srednjoj Slatini. Radni naslov knjige je: Srednja Slatina – život i običaji. Za ovaj zbornik radova uložen je veliki trud, te se nadam da će se i Vama svidjeti. Teme koje će između ostalog biti obrađene su: Svatovanje, život u Srednjoj Slatini poslije II. Svjetskog rata, duhovna zvanja iz Srednje Slatine, sjećanja na djetinjstvo, život u selu pred početak Domovinskog rata, župnici Srednje Slatine, kronologija Srednje Slatine… i još mnogo toga, uz mnogo fotografija osoba, događanja i još mnogo zanimljivosti.

Cilj nam je da se i Vi uključite u ovaj projekt. Na jednom od sastanaka odbora za izradu Zbornika iznešena je ideja da knjiga bude tiskana uz pomoć slatinaca koji imaju svoje tvrtke ili neki obrt. Na taj način bi objavljivanje knjige svima bilo na zadovoljstvo a teret bi podjelili podjednako. Vas molim da se odazovete sa 1.000,00 Kuna (tisuću kuna) – a za uzvrat će na kraju knjige biti otisnut na pola stranice Vaš logo firme, adresa, telefon – ili ono što Vi poželiti staviti. Na taj ćemo način predstaviti gospodarstvenike iz Srednje Slatine i ujedno sve reklamirati/zahvaliti za potporu ovom našem projektu. Vašu financijsku potporu očekujem do 5. lipnja 2009. godine. Do sada ih se odazvalo petnaestak (a na popisu je oko 60 gospdarstvenika i firmi - s tim da su neki vlaslnici dvije ili tri firme i svaku su zasebno oglasili).

Otvoren sam za pitanja, sugestije i razmišljanja. Molim, javite se.

U ime odbora za izradu Zbornika – Život i običaji u Srednjoj Slatini, najsrdačnije se zahvaljujem i nadam se Vašem odazivu

Unaprijed se zahvaljujem i šaljem blagoslov na Vas i sva nastojanja oko dobra.

„Pomozi bližnjem u potrebi pa će i tebi pomoći Bog.!“

U ime odbora za izradu knjige:

Vlč. Ilija Orkić, župnik